Bosnjacko-americko Savjetodavno vijece za Bosnu i Hercegovinu sa sjedistem u Washington DC-u je nedavno iniciralo, te uz pomoc novoosnovanog kongresnog kluba BiH u americkom Kongresu (Congressional Coucus on Bosnia) i njegovog kopredsjedavajuceg kongresmena Christophera Smitha, stavilo u kongresnu proceduru Predstavnickog doma americkog Kongresa novu rezoluciju o Bosni i Hercegovini (H. Res. 679).

Ovom rezolucijom Predstavnicki dom americkog Kongresa iznosi svoj stav o kontinuitetu posljedica genocida, zlocina protiv covjecnosti i ratnog zlocina pocinjenog u Bosni i Hercegovini.

U ovoj se rezoluciji, izmedju ostalog, poziva na:

-      Prethodne usvojene rezolucije americkog Kongresa o genocidu u Srebrenici (H. Res. 199 i S. Res. 134) u kojima se kaze, kako su srpske snage u Bosni i Hercegovini uz pomoc vlasti Srbije i Crne Gore izvrsile genocid i agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu i njeno stanovnistvo.

-      Presude Medjunarodnog krivicnog tribunala za bivsu Jugoslaviju, kojima su mnogobrojni srpski politicki i vojni zvanicnici optuzeni za ratni zlocin i zlocin genocida pocinjen nad nesrpskim stanovnistvom Bosne i Hercegovine.

-      Presudu Medjunarodnog suda pravde od 26. februara 2007. godine, kojom su institucije entiteta Republike Srpske, posebno njene vojske i policije, optuzene za pocinjen genocid u Srebrenici, a Srbija za krsenje konvencije o genocidu, nesprijecavanjem genocida i nekaznjavanjem njegovih pocinioca.

-      Rezoluciju Parlamentarne skupstine Vijeca Europe o ustavnim reformama u Bosni i Hercegovini kojom se poziva na sustinsku reformu dejtonskog ustava, s posebnim naglaskom na eliminisanje entitetskog mehanizma glasanja.

U ovoj rezoluciji americki Kongres, izmedju ostalog, konstatuje:

-      Kako se pripremom i podrskom agresije i genocida od strane Jugoslovenske Narodne Armije, Ministarstva unutrasnjih poslova, Vojske Repubublike Srpske, Policije Republike Srpske i drugih vojnih i paravojnih snaga pod srpskom kontrolom nastojalo pokoljem, silovanjem, zlostavljanjem i protjerivanjem unistiti jedinstvena multietnicka kultura Bosne i Hercegovine tkana hiljadugodisnjom tolerancijom, uvazavanjem, uzajamnim povjerenjem i dostojanstvenim suzivotom.

-      Kako su Srebrenica i ostala podrucja istocne Bosne, odakle su zrtve pocinjenog genocida, i dalje pod nadleznoscu entiteta Republika Srpska i njenih institucija a posebno Policije Republike Srpske koja je pocinila genocid.

-      Kako je Ministarstvo unutrasnjih poslova, odnosno Policija Republike Srpske, propustila dostaviti podatke o nekoliko stotina pojedinaca, rasporedjenih u Srebrenicu u julu 1995. godine, pod direktnom ili indirektnom komandom vlasti Republike Srpske.

-      Kako su sve zemlje obavezne ne prihvatiti ozakonjenje stanja nastalog agresijom i genocidom, te kako su obavezne suradjivati u primjeni mjera sacinjenih u svrhu prevazilazenja posljedica ovakvog zlocina.

-      Kako je okvirni mirovni sporazum, Dayton Pace Accords, zaustavio agresiju, genocid, ratni zlocin i zlocin protiv covjecnosti ali nije postigao cilj ponistenja posljedica ovih zlocina. Nadalje, okvirni mirovni sporazum nije takodje osigurao odrziv povratak izbjeglica i raseljenih lica njihovim domovima, a sto je zagarantovano Aneksom VII Dejtonskog mirovnog sporazuma, pri cemu je Ustav Bosne i Hercegovne (Anex IV Dejtonskog mirovnog sporazuma) evoluirao u etno-teritorijalni sporazum koji sada institucionalizira rezultate genocida, zlocina protiv covjecnosti i ratnih zlocina pocinjenih u Bosni i Hercegovini.

-      Kako je u ovom ustavu najveca prijetnja etno-teritorijalne podjele njen mehanizam entitetskog glasanja, koji omogucuje malom broju poslanika iz Republike Srpske u Parlamentu Bosne i Hercegovine, a koji sacinjava manje od jedne cetvrtine parlamenta, blokadu bilo kojeg predlozenog zakona ili odluke. Mehanizam entitetskog glasanja je koristen za blokadu donosenja vaznih zakona na drzavnom nivou, ukljucujuci i predlozene promjene Zakona o drzavljanstvu Bosne i Hercegovine.

-      Kako entitet Republika Srpska, izmedju ostalog, ne pokazuje nikakvu volju da prihvati reformske promjene unutar Bosne i Hercegovine a koje su u skladu sa zahtjevima Europske Unije.

-      Kako etnicki ekskluzivitet entiteta Republika Srpska djelotvorno obeshrabruje i sprijecava povratak nesrpskog stanovnistva u ovaj entnicki ociscen dio Bosne i Hercegovine.